In memoriam našem dragom i voljenom tošetu proeskom, postavljam ovu pjesmu na čitanje.
Toše Proeski- Album „Igra bez granica“, 2007.g. 


Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza što su me stalno pratili

Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim.